Očigledno je da Priština koristi trenutni politički vakuum i ćutanje međunarodne javnosti kako bi ubrzala proces nasilnog prekrajanja etničke strukture i sprovela ono što u praksi više nije ni „meko“ ni prikriveno, već otvoreno etničko čišćenje, saopštila je Srpska demokratija.
Iz ove političke partije je poručeno da „delovanje kosovskih institucija i policije već dugo nema nikakve veze sa vladavinom prava, već sve više predstavlja ogoljeno institucionalno nasilje“.
„Od bespravnog rušenja kuća i vikendica na Gazivodama, preko skandaloznog oduzimanja državljanstva i proterivanja naših sugrađana sa kućnog praga, pa sve do pokrivanja policijskog bezakonja od strane PIK-a i brutalnog prebijanja Nenada Raškovića, kojem su, prema dostupnim informacijama, policajci polomili rebra – na delu je sistemski pokušaj zastrašivanja, ponižavanja i potiskivanja srpskog naroda“.
Ističu da posebno zabrinjava činjenica da su se tek 24 časa nakon pretresa njegove kuće i prebijanja Raškovića pojavili snimci za koje se navodno tvrdi da ukazuju na posedovanje oružja i njegovo učešće u ratnom periodu.
„Bez obzira na autentičnost i sadržaj tih snimaka, oni ne mogu biti opravdanje za prebijanje, vezivanje i ponižavanje čoveka, niti mogu naknadno legalizovati postupanje policije mimo zakona“.
Iz Srpske deokratije podsećaju da su, ukoliko postoje dokazi o bilo kakvom krivičnom delu, institucije dužne da ih predstave pred nadležnim organima i sprovedu zakonitu istragu.
„Policija nije sud, niti ima pravo da fizičkim nasiljem unapred izriče kaznu, a zatim naknadno traži opravdanje za svoje postupanje. Posebno je opasno ukoliko se ovakvim naknadnim plasiranjem materijala pokušava skrenuti pažnja sa ključnog pitanja: ko je, po čijem naređenju i na osnovu kog pravnog osnova vezao i pretukao čoveka koji u tom trenutku nije bio ni osumnjičen?“, upitali su.
Ova stranka zahteva „od predstavnika međunarodne zajednice, KFOR-a i EULEKS-a da hitno reaguju, utvrde sve činjenice u slučaju Nenada Raškovića i zaustave institucionalno nasilje pre nego što njegove posledice postanu nesagledive“.
Zaključuju navodima da „niko nije iznad zakona – ali zakon ne sme biti izgovor za policijsku torturu, politički progon i kolektivno zastrašivanje jednog naroda“.








