Svakog drugog dana ista priča. Propao je još jedan pokušaj konstituisanja kosovske skupštine i to 24. po redu od 15 aprila.
U skupštinskoj sali je ponovo izostao kvorum za formiranje Odbora za tajno glasanje.
Od 96 prisutnih poslanika, 53 su glasala za, jedan protiv, a uzdržanih nije bilo.
Kao i nakon prethodnih propalih sednica, predsedavajući iz redova Samoopredeljenja, Avni Dehari – najstariji poslanik u skupštini, zakazao je narednu sednicu za 48 sati, odnosno za ponedeljak 2. juna, u 10.30 časova.
Ovo je 16. put da je sednica propala zbog izostanka podrške predlogu Deharija da se promeni način glasanja, odnosno formira Odbor kojim će se omogućiti tajno glasanje.
Opozicione partije – PDK, LDK, Srpska lista i AAK – nisu predložile članove Odbora niti učestvovale u glasanju.
„Kurtijeva tvrdoglavost“
Uoči današnje sednice, isto kao i povodom gotovo svih prethodnih, nizale su se optužbe predstavnika doskorašnje opozicije na račun doskorašnje vlasti.
Poslanica Demokratske partije Kosova, Vljora Čitaku, još jednom je optužila Samoopredeljenje za blokadu skupštine.
Pozvala je ovu stranku da „razmisli o deblokiranju“, navodeći da je sadašnja situacija plod „tvrdoglavosti“ vršioca dužnosti premijera, Aljbina Kurtija.
Čitaku zaključuje da je blokada skupštine veštačka. A za poslanika AAK, Bekima Beriše (Bekim Berisha) ova blokada je „čudna“.
Smatra da su jedina rešenja za sadašnju situaciju Ustavni sud ili da kosovska predsednica sazove sastanak sa liderima parlamentarnih političkih stranaka.
Ljimaj za predsednika?
A za to vreme, pojedini krugovi u Prištini nastavljaju sa iznošejem predloga da bi predsednik kosovske skupštine trebalo da bude lider Nisma-e, Fatmir Ljimaj.
Poslanica ove stranke, Dževahire (Xhevahire) Izmaku smatra da je Ljimaj to zaslužio.
Sa druge strane, nije potvrdila da li je Nisma imala nove sastanke sa Samoopredeljenjem u vezi sa ovim pitanjem.
Haradinaj: Ljimaj „zaboravljena prošlost“
Lider AAK, Ramuš Haradinaj, sa druge strane, ponovio je stav stranke – da će glasati za kandidata koji ujedinjuje.
Upitan o tome da li je ta ličnost Fatmir Ljimaj, inače njegov koalicioni partner, Haradinaj je kazao da je on „zaboravljena prošlost“.
„Nemam komentar. Čak sam i u izjavi za medije rekao: zaboravljena prošlost. Njegovo ime gotovo da ne postoji za diskusije ili takve teme“, rekao je.
Iako su zajedno izašli na izbore, do raskola između Haradinaja i Ljimaja došlo je tokom prvih pokušaja konstituisanja skupštine, a navodno zbog toga što je lider Nisme pokazao spremnost za saradnji sa Samoopredeljenjem, čemu se Haradinaj protivi.
Saga: Demokratija na pauzi
Više od tri meseca od održanih izbora, dva od potvrđivanja konačnih izbornih rezultata, odnosno više od 40 dana od prve konstitutivne sednice, kosovska skupština je i dalje bez predsednika i potpredsednika, a Kosovo bez nove vlade. Razlog – opozicija odbija da za predsednika Skupštine izglasa kandidata na kom insistira Samoopredeljenje, Aljbuljenu Hadžiju.
LDK predlaže formiranje prelazne vlade, PDK zahteva promenu kandidata za predsednika Skupštine, dok AAK saopštava da će glasati za osobu koja će da ujedini sve stranke.
Sa sednicama se započelo 15. aprila, a od tada su 24. puta prekidane i odlagane na po 48 sati. Od treće sednice zastoj je zbog Hadžiju, koja ne dobija dovoljan broj glasova, a na poslednjih 16 Samoopredeljenje zahteva da se pređe na taktiku tajnog glasanja – za šta takođe ne dobijaju većinu.
U rešavanje krize se uključila i kosovska predsednica, Vjosa Osmani. Ona se nakon šesnaestog neuspelog pokušaja konstituisanja kosovske skupštine sastala sa liderima najvećih albanskih stranaka na Kosovu, a potom i predstavnicima manjinskih zajednica, u pokušaju rešavanja institucionalne krize u Prištini. Međutim, za sada izostaju konkretni rezultati.
Kosovski premijer u ostavci Aljbin Kurti kazao je nedavno da će obezbediti 61 glas za vladu, ali da je prethodno potrebno da se konstituiše Skupština. Sa druge strane, ostao je pri tome da je Hadžiju dobar kandidat, te da izlaz iz krize ne vodi kroz „nametanje predloga“.
Međunarodni zvaničnici za to vreme pozivaju političke lidere da prevaziđu partijske podele i omoguće funkcionalnost institucija.








